Super Bowl poluvremeni šou je Platonov savršeni oblik pompe i ceremonije: korporativno sponzorisan, strogo koreografisan muzički performans koji treba da privuče ljude koji inače ne prate NFL da gledaju TV, kako bi se osigurale još veće cijene reklama od Doritosa i Dunkin’ Donutsa. Tokom godina pružio je trenutke velikog spektakla: Prince koji svira Purple Rain na kiši, Rihanna koja objavljuje trudnoću okružena stotinama plesača nalik spermatozoidima zamotanim u jorgane – ali nikada nije bio mjesto ozbiljne umjetnosti. Njegove najveće kontroverze – Janet Jackson i „nip slip“, MIA-in srednji prst – bile su gotovo tinejdžerski nezrele.
Može li se to promijeniti dolaskom Kendricka Lamara na Super Bowl pozornicu, jednog od najvećih javnih intelektualaca ove decenije – repera dobitnika Pulitzerove nagrade koji je transformisao mogućnosti hip-hopa? To je neuobičajen spoj za NFL u normalnoj godini, ali nastupati pred predsjednikom koji je napao intelektualizam, crni aktivizam i zajednice u kojima je Lamar odrastao, djelovalo je monumentalno još prije nego što je šou počeo.
Ali Lamar možda nije imao namjeru da drži lekciju. On je trenutno u najvragolastijoj fazi svoje karijere i na vrhuncu svoje mainstream popularnosti: 2024. godine objavio je niz međusobnih disstrakova s Drakeom, koji su kulminirali pjesmom Not Like Us – pjesmom koja je provela ljeto na vrhu Billboarda i koja opetovano i direktno naziva Drakea pedofilom. To je radosna pjesma prkosa, ali sa podrugljivim podtonom koji se ne uklapa baš u „inkluzivnost“ Super Bowla. Pa koji Kendrick će stići u New Orleans? Prorok ili provokator?
Na kraju smo dobili pomalo oboje, uz neujednačen, ali ambiciozan set koji je vjerovatno bio najezoteričniji u istoriji Super Bowla, možda na račun toga da ispali nokaut udarac. Počeo je Samuelom L. Jacksonom kao „Ujka Samom“, koji predstavlja američku mašinu što grdi Lamara: „Ja sam Ujka Sam, i ovo je velika američka igra!”